U razdoblju od 21. 11. do 25. 11. godine u sklopu Škole u prirodi, učenici trećih razreda sa svojim su učiteljicama boravili u Domu Crvenoga križa na Sljemenu. Napustili smo iverovsku maglu i krenuli put Sljemena. Negdje među oblacima ostao nam je skriven grad Zagreb, dok nam je Medvednica odlučila pružiti gostoprimstvo i pokazati svoju ljepotu.

Svaki dan proveden na Sljemenu nudio je razne i zanimljive aktivnosti. Ples, lude frizure, još neobičnije odjevne kombinacije i na kraju Supertalent, pružili su učenicima mogućnost vlastitog kreativnog izričaja. Još je jedan događaj učinio boravak na Sljemenu posebnim: pratili smo utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva. Crveno-bijelim kockicama te zdušnim navijanjem za naše Vatrene bili smo najneobičniji i svakako najglasniji stanovnici Medvednice. Priznajemo da smo sretni što ne živimo u vrijeme Crne kraljice i da žeđ nakon grlatog navijanja nismo morali utažiti na medvedgradskom zdencu kojim je ona gospodarila.

Odgonetnuvši zagonetku „U proljeće te odmaram, ljeti te hladim, jeseni te hranim, a zimi te grijem“ spoznali smo važnost Medvednice u davna, ali i današnja vremena. Posjetivši rudnik Zrinski saznali smo da je sv. Barbara zaštitnica rudara i da je pozdrav „Sretno!“ bio obvezan prije ulaska u rudnik. Posjetili su nas članovi HGSS-a i Službe za spašavanje u slučaju potresa, požara i poplava te smo čuli važne informacije koje nam u prirodi mogu spasiti život. Policajci koji su nam došli u posjet nisu odustajali od svoje zadaće – neprestano govoriti o sigurnosti u prometu i podsjećati na važnost poštivanja prometnih pravila. I liječnica je bila važna gošća Doma. Igrajući igru „Leti, leti“, naučili smo koje su to zarazne i nezarazne bolesti. O opasnom i iznimno važnom pozivu vatrogasaca upoznao nas je vatrogasac Crvenog križa.

Slobodnim lepršavim padom, nalik kakvim padobranacima, spustili su se i oni najdraži gosti: paučinaste, bijele pahuljice postale su naš najvažniji zimski saveznik – snijeg! Iskreno, bolje od toga nismo mogli poželjeti. Sve je mirisalo na zimske i dječje radosti. Nakon grudanja i izrade snjegovića, popeli smo se do TV tornja. Kotrljanje po Činovničkoj, rukavice i buce zasute snijegom, smijeh koji je zbog jeke prvi stigao do dna, nikada nećemo zaboraviti! Mir i toplinu pronašli smo u kapelici Majke Božje Sljemenske.

Sljeme nam je, osim što nas je poučilo da čuvamo prirodu i da će nam ona dobrim vratiti, pružilo onu najvažniju lekciju – kako surađivati, pomoći, prihvaćati različitost, dijeliti, opraštati, dati drugu priliku. Učilo nas je kako biti prijatelj.