Mlade hrvačice OŠ Iver Tia Topić i Aria Kremić bile su najmlađe natjecateljice na državnom prvenstvu.

"Trema je nestala kada smo umjesto protivnica zamislile nekoga koga ne volimo."

Jeste li zadovoljne nakon osvojenog trećeg mjesta i jeste li se uopće nadale da ćete dospjeti tako daleko?

„Bilo nam je super, željele smo osvojiti neku od medalja, ali smo isto tako znale da smo najmlađe, pa je  bronca na kraju bila iznenađenje za nas.“

Kako ste se osjećale tijekom natjecanja?

„Super, iako smo imale malu tremu. Ali, bilo je lakše kada smo si  zamislile da se borimo s nekim koga ne volimo.“

Što vam je bilo najteže na natjecanju?

„Najteže mi je bilo kad sam se izvlačila iz završnice“, rekla je Aria, a Tia dodala:

„Najteže mi je bilo kada me jedna djevojčica primila za glavu i vrtila, a ja se nisam znala obraniti jer taj zahvat nismo još učili. Nažalost, protivnica me pobijedila, a trener mi je nakon toga tek objasnio kako se obraniti.“

Koliko vam je značila podrška trenera?

„Jako puno, i davala nam je snage za dalje.“

Nikolina Bošnjak, 8.b

Intervju sa trenerom Dinkom Kremićem:

Jeste li zadovoljni  uspjehom s obzirom da ste bili najmlađi među ostalim ekipama?

„Mi smo nastupali samo u mlađoj uzrasnoj skupini od 1-4. razreda jer još nemamo starijih djevojčica iz OŠ Iver. Imali smo samo jednu djevojčicu koja ide u 4. razred dok su ostale bile 1. i 2. razred. Kada to pogledate onda je jasno da je uspjeh zaista velik. Već sami plasman na državno prvenstvo sa samo 6 djevojčica, a inače ih druge ekipe imaju i po 13 potvrđuje da smo imali kvalitetu. Pitali ste me jesam li iznenađen. Kao trener sam znao da ne možemo biti prvi ili drugi pored djevojčica iz Petrinje i Slatine, ali smo priželjkivali to treće mjesto u želji da prestignemo OŠ Brezovica koja je na gradskom natjecanju bila prva, a mi drugi, pa smo se zajedno plasirali u Poreč. To nam je bio cilj.“

Kako vam je kao treneru bilo na pripremama za natjecanje i tijekom natjecanja?

„Kao trener sam puno toga prošao, radim već 18 godina, i u karijeri sam osvojio gotovo sve što se može. Imam dvije svjetske medalje sa svojim učenicima, bio sam trener nacionalne selekcije, tako da se zaista usuđujem reći  da sam osvojio cijeli svijet. Međutim, ovaj pehar mi osobno puno znači jer sam nedavno počeo raditi s djevojčicama, i to je novi izazov u mojoj karijeri. U ovoj ekipi nastupa i moja kćer, koja je najmlađa od svih, i koja se također fantastično borila.“

Koliko dugo su trajale pripreme za gradsko natjecanje?

„Između gradskog i državnog natjecanja imali smo tri tjedna. Inače imamo treninge tri puta na tjedan ali obzirom da smo se kvalificirali na državano prvenstvo potrudili smo se svi u klubu pa smo treninge imali svakodnevno i intezivno trenirali.“

Je li vama kao treneru to bilo stresno razdoblje,  obzirom da su djevojčice vrlo mlade i da ste tek nedavno počeli s njima raditi?

„Imam dosta iskustva u radu s djecom, a ovaj sport ionako ne možete raditi ako ga ne volite. Tu nema puno novaca, to je čista ljubav i amaterizam, i ako to jako volite onda se i emotivno unesete pa svaki poraz prihvaćate kao i ta dijeca. Kako su to djevojčice onda tu ima puno suza i veselja, ali ono što me najviše veseli je što one dišu kao jedna, kad je tuga tuguju sve, kao je veselje,  vesele se sve. Ponekad mi treneri moramo biti malo nerealni i očekivati više od svojih sportaša jer to onda i njih pogura da naprave veći rezultat. Da se i mi  zadovoljimo s nekim mini-rezultatima onda bi to utjecalo i na djecu.“

Obuhvaća li vaš klub samo OŠ Iver ili još neke škole u okolici?

„Naš veliki klub radi u četiri škole, OŠ Iver, baza je Sesvetski Kraljevec,  Rugvica, a iz našeg kluba razvili smo još jedan bratski klub u Dugom Selu,“

Koliko je djevojčica iz OŠ Iver a koliko iz Sesvetskog Kraljevca?

„Na natjecanje su se kvalificirale samo djevojčice iz Ivera, a djevojčice iz Sesvetskog Kraljevca se nisu uspjele plasirati jer su bile treće na županijskom natjecanju a samo prve dvije ekipe idu na državno prvenstvo.“

Nikolina Bošnjak, 8.b